Likovno-lirska oda Boki

Ogranak MH u Boki kotorskoj predstavio je u kolovozu pjesničko-likovnu zbirku Olujni kompas autora Željka Brguljana, koji je i suizdavač knjige. Promocija je održana u klaustru samostana svetog Nikole na Prčanju, rodnom mjestu autora. Olujni kompas, likovno-pjesnička zbirka, tiskana je u kolovozu 2021. u Zagrebu i proglašena je jednom od sedamnaest najljepše dizajniranih hrvatskih izdanja u 2021.

Tekst urednice knjige Vere Vujović pročitala je viša bibliotekarska savjetnica Jasmina Bajo. Vujovićeva je naglasila da se Olujni kompas, zbirka čije je podrijetlo u poetskim zapisima iz autorove mladosti, prostire u obliku emotivnog krajolika ocrtavajući ‒ između burnih i olujnih postaja, i onih spokojnih ‒ put kao simbolični i stvarni ciklus života. „Jednako gusto opremljena autorovim likovnim stvaranjem, kao i njegovim pjesmama oblikovanim na fontu Zavičaja, postavlja pred nas intrigantnu mapu osjećanja, svjedočenja i sjećanja.

Predstavljanje knjige Olujni kompas u klaustru samostana svetog Nikole na Prčanju

Otvaranje stranica bogate likovne opreme užitak je svojevrsne potrage ‒ sad čitateljeve ‒ i otkrivanje gazišta, odmorišta, oblutaka i neprohodnijih, divljih dijelova putovanja kroz one rane i neponovljive doživljaje koji nas zapravo, a da to ne znamo, najviše oblikuju.“ U prva tri ciklusa: Kuća u Boki, Na rubu Zemlje, Tvoj tamni svemir povezuju se autorov i čitateljev put „kao put neizbježnog udaljavanja od svijeta iz kojeg poetski subjekt izrasta, svijeta  Boke, koji je sam po sebi poezija.“

 „U znakovima svijeta koji nestaje, znakovit, Bokom označen i ozračen, Željko Brguljan s fagotom novih knjiga, arivao je u svoj rodni kraj“, riječi su pjesnikinje Dubravke Jovanović. „Boka je njegova kuća, sa svim svojim mirisima i zvukovima, sa kolurima, levantima i šilocima. Tu je, kazala je pjesnikinja, i metafizika i kosmos; Željkov zaliv koji se u ocean emocija sliva. E baš u tom kamenu Željko Brguljan, slikar i pisac, profesor i pjesnik, istraživač i znanstvenik, a prije i poslije svega čovjek i prijatelj, kleše svoju ljubav prema rodu i domu. Iz tog kamena cijedi stih i zaliva đardine svoje duše. Rodni Prčanj, njegovi ljudi, trpeze njihovih skromnih domova i pižuli za koju zaćakulat, sve su to kristali Željkova bokala iz kojeg se pije ova poezija nadušak.

Izd. OMH u Boki kotorskoj i autor, 2021.

O likovnom oblikovanju u knjizi govorila je slikarica i konzervatorica Jasminka Grgurević istaknuvši da su od 127 stranica knjige 103 ilustrirane crtežima, slikama rađenim u različitim tehnikama i kolažima. Ilustracije su sastavni dio teksta, proizlaze iz teksta i nastavljaju se na tekst pa možemo reći da su autorova poezija i autorove ilustracije u ekfrastičnom odnosu – poezija svojom retoričkom živošću pojačava ono što je na crtežima prikazano i obrnuto, crteži pojačavaju emotivni naboj poezije, tako da oni nisu međusobno podređeni, te jedno na suptilan način objašnjava bit drugoga, upravo ostvarujući dijalektiku između slike i riječi, kazala je.

Grgurevićeva je pojasnila nekoliko likovnih rješenja. Na koricama knjige ispred bokeških brda zamišljeno miruje gospodin Jan van Winckele, zapravo njegov portret naslikan 1462. u atelijeru flamanskog slikara Dirka Boutsa, koji se čuva u Nacionalnoj galeriji u Londonu. Preko portreta je, neformalno, kao slučajno, a zapravo namjerno, ispisan autorov tekst kao kratki radni podsjetnik. Na unutrašnjoj strani korica nazire se ženska silueta koja podsjeća na Bogorodicu, ili Mona Lizu, ili je samo simbol žene smještene u predio Boke, a preko nje je Željkovim rukopisom ispisana vrlo ozbiljna poruka – Boka tone.
Kao protuteža iznesenoj poruci u samoj sredini knjige, na šezdesetoj stranici, dočekuje nas povjesničar umjetnosti Tonko Maroević, prijatelj Boke i njezine baštine. Njegova fotografija preuzeta je s otvaranja izložbe Željka Brguljana Pariške scene. U rukama drži grad. Tonko je na kolažu predstavljen kao simbol čuvara baštine, koja se osipa u vječnosti, i grad prinosi možda upravo nama. Likovnom obradom knjige namjerno je potencirano brisanje granica između vremena i prostora, ali i stvarnosti, protivno zakonima fizike. Kolaže i pjesme u kompatibilnu cjelinu uobličio je grafički dizajner Mario Aničić.

Autor Željko Brguljan zahvalio je predstavljačima i publici, a zatim pročitao nekoliko pjesama iz zbirke. Poeziju koju je čitao kao dar publici pratila je na gitari Anja Radonjić, studentica Istituto Musicale Luigi Boccherini di Lucca. Program predstavljanja moderirala je Zrinka Velić, tajnica Ogranka MH u Boki kotorskoj.